Bolesna djeca ne glasaju na izborima

Goran Vojković, komentar za portal Index

Čitamo kako je premijer Plenković Saši Pavliću koji je s križem na leđima propješačio gotovo dvjesto kilometara dug put od Rijeke do Zagreba i roditeljima bolesne djece, na sastanku govorio kako za skupe lijekove bolesnoj djeci država nema novca.

To nije istina. Država koja ima poreze kolike ima Hrvatska i država koja ima proračun koliki ima Hrvatska – ima proračunskog novca k'o blata. Samo je stvar političke odluke gdje i kako će se taj novac koristiti. A u Hrvatskoj, okrutnoj zemlji gdje gotovo ne postoje moralne vrijednosti, novac ide onome tko najviše gnjavi, prosvjeduje i onome koji u konačnici donosi puno glasova na izborima.

Bolesna djeca ne glasaju, njihovi roditelji su samo tužna manjina, njihov glas je tih, a misli teške. Oni u zemlji bez moralnih vrijednosti nisu skupina koja će dobiti proračunski novac. A proračunskog novca ima, koliko god želite, ima ga na milijarde. Čak i ne treba uopće postavljati u odnos "skupi lijekovi za djecu ili borbeni avioni" jer jedno ne znači isključivanje drugog. Koliko ova država dijeli, avioni uopće nisu problem, a kako smo već pisali, da ih nemamo, ionako bismo morali davati novac za nadzor neba Italiji ili Mađarskoj. Ima puno besmislenijih proračunskih davanja.

Kada ste se zadnji puta vozili željeznicom?

Nego, kada ste zadnji puta sjeli u vagon vlaka? Trebali biste jer uredno to plaćate. Ove godine na "Poticanje željezničkog putničkog prometa" ide 442 milijuna kuna. Ako nas ima oko četiri milijuna, to iznosi preko 100 kuna po osobi. Svatko. Da bi se poticalo. Putnički promet. Željeznicom. Znate, one prazne vagone koji se vozaju okolo. Čemu i zašto? Zašto ne bi onaj koji se vozi vlakom uredno platio kartu, a ako se to ne isplati, čemu onda linija? Uostalom, ako smo utukli tolike milijarde na autoceste i ako je država premrežena dobrim cestama (a je!), čemu onda skoro pola milijarde kuna godišnje novca poreznih obveznika na subvencije željezničkog prometa?

Za tih 442 milijuna kuna mogu se kupiti svi mogući skupi lijekovi za sva moguća liječenja djece, a ostalo bi i za obnavljanje pokojeg dječjeg odjela bolnice. Ne postoji nikakav razlog da građani ove zemlje financiraju putnički prijevoz vlakom, gdje od Rijeke do Zagreba treba 3 sata i 45 minuta, a od Splita do Zagreba 6 sati i 18 minuta. Kažete, što ćete sa svima zaposlenim u putničkom prometu? Pa neka se snađu na tržištu, kao i drugi.

Naravno, mnogi će reći kako željezničku infrastrukturu treba subvencionirati, no zato postoji druga proračunska stavka "Upravljanje, organizacija i regulacija željezničkog prometa" koja ima punih 446.900.000 kuna. Ovo gore je samo sponzoriranje putničkog prometa. Plus ovo dodatno.

Zašto bismo svi davali za tuđe stanove?

Postoji i proračunska stavka "Društveno poticana stanogradnja", iznos 220 milijuna kuna i još par milijuna za "Upravljanje društveno poticanom stanogradnjom". Ako se nema za rijetke lijekove, zašto bi svi uplaćivali kako bi neki dobili jeftinije kredite za stan? Super je socijalna ova mjera – proračun se puni od svih, a onda se subvencioniraju krediti kreditno sposobnima za kupnju stana ili kuće. Drugim riječima, i oni s plaćom od 3000 kn uredno daju kako bi ekipi s dvaput većim plaćama koja je kreditno sposobna za stan bilo lakše.

Zašto ne bi svatko kupio stan od svojih sredstava, a ne da svi uplaćujemo kako bi samo neki imali? Socijalno? Kako se uzme. Ovdje se uzima i onima koji nikada neće biti kreditno sposobni, kako bi se stvari olakšale onima koji jesu. Možda bi se ipak svi složili da bi novac mogao ići na liječenje djece?

Par ostalih troškova

Za obnovu voznog parka Ureda za opće poslove sabora i vlade predviđen je ove godine jedan milijunčić kuna. Vidite, ako je netko bolestan u obitelji, malo ljudi razmišlja o novom autu. Pa ako ima bolesne djece u Hrvatskoj, a koja bi mogla imati bolje lijekove, onda bi Ured za opće poslove mogao obnovu voznog parka prolongirati godinu-dvije. Vozimo se svi u starim autima, pa što ne bi i političari?

Potpore političkim strankama, zanimljivo, plan za 2017. kaže 51.011.082 kune, proračun za 2018. 53.768.622 kune, što je sada tu trebalo povećati dva i pol milijuna? HDZ i SDP u dugovima? A za bolesnu djecu nema?

Posebno nas raduje "Susret viših proračunskih službenika srednje, istočne i jugoistočne Europe", za koji je hrvatski ili EU proračun izdvojio 250.000 kn.

Obnova voznog parka Porezne uprave je s 3.800.000 kuna u 2017. skočila na 6.300.000 kuna u 2018. Je li sve manje poreznih obveznika pa ih treba loviti sve boljim automobilima?
Planirano je ove godine i 10.050.000 kuna za "unaprjeđenje" lovstva. Zašto bi porezni obveznici plaćali nečiji hobi? Tko se bavi lovstvom – neka plaća.

A evo i koliko košta podrška manjinskih zastupnika u Saboru: "Potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina" u 2017. 31.830.800 kuna, ove godine 33.840.000, naredne predviđeno 35.945.157. Koalicija je, čini se, čvrsta.

Jednostavno je – tamo gdje je država sve i sva, a u Hrvatskoj je, dobivanje proračunski sredstava ovisi o tome koliko je netko utjecajan, jak, glasan, a ne koje su potrebe i kakve su želje većine građana. Troše se teški milijuni "jer tako treba" ili jer netko ima jaku udrugu ili sindikat, ili se jednostavno vlada ne želi zamjerati. Ili HDZ treba nečije glasove. Zato ne treba govoriti da "nema", nego jednostavno: "ima glasnijih i nama važnijih od vas".

U toj prljavoj, nemoralnoj balkanskoj igri dijeljenja tuđeg novca, budimo sasvim jasni, bolesna djeca i nisu baš najviši prioritet. Da jesu, od 128.230.583.232 kuna (128 milijardi i dalje…) našlo bi se i za njih, budite sigurni.

Bili bi vam zahvalni da podrzite nas sajt tako sto cete otvoriti oglase ispod