Vlast je uspjela - nitko više ne priča o ekonomiji i iseljavanju

Goran Vojković, kolumna za portal Index

Vlast je definitivno uspjela – slanjem novinarima jedne od radnih verzija novog Obiteljskog zakona (za koju uvijek poslije mogu reći da je „pogrešna“) doveli su do toga da nitko ne priča o Istanbulskoj konvenciji, koja će vjerojatno biti izglasana za koji dan uz dodatnu izjavu koja nema nekog značenja, ali i ne govori ništa pogrešno. Onda pomalo stiže sezona i lakše teme, a od jeseni ćemo se baviti pitanjima pobačaja, gdje će se na sličan način puniti naslovnice mjesecima.

Nećemo reći da su te teme nevažne – no čim netko dostavi novinarima radnu verziju propisa, to se radi namjerno. Dijelom kao probni balon, dijelom da bi se skrenula pažnja s nečeg drugog. Iskustvo iz prve ruke (vaš autor je par godina proveo u državnoj službi) – radnih kopija može biti na desetine i, ako jedna ode vani, to je uvijek namjerno i to je uvijek probni balon jer se te radne kopije nigdje posebno ne evidentiraju, radna skupna parafira tek završnu verziju koja ide nadležnom dužnosniku.

Nitko više ne traži političke i druge reforme

U jednome je vladajuća ekipa uspjela – nitko više ne priča o ekonomiji, nitko ne priča o iseljavanju i nitko ne priča o neophodnim gospodarskim i svakim drugim reformama. Priča se naravno o reformi školstva – ali, budimo iskreni, cijela priča s kurikularnom reformom vrijedi malo ili ništa ako škole nemaju labosa, ako nemate reagensa za vježbe iz kemije, ako nemate PC-jeva i danas već 3D printera za učiti buduće elektroničare i finomehaničare. I naravno – ako status nastavnika ostane ovaj koji je, ne možemo očekivati da će nešto promijeniti. Neće vam niti jedna kurikularna reforma promijeniti, evo uzmimo kao primjer, činjenicu da iskusni inženjer ne želi predavati u školi jer mu irski gazda daje pet puta više. A bez iskusnog inženjera u školi – zaboravite dobro stručno obrazovanje.

Što se tiče zdravstva – sve ide kako je očekivano, mladi ljudi odlaze, specijalisti su sve stariji, redovi čekanja su sve dulji i, ako nemate novca za privatno liječenje, niste baš u najboljoj situaciji. Ništa što se nije moglo predvidjeti – obrazovanje liječnika traje skoro pa desetljeće, kadrovske gubitke koje imamo praktično je nemoguće nadoknaditi bez uvoza liječnika, a opet, takve treba platiti. Ukratko, stanje oko zdravstva je još i dobro kako će biti za koju godinu. Imat ćete zdravstveno – ali bez plaćanja privatnika malo toga ćete moći dobiti.

Trenutno nam je dobro samo radi turizma

Možda vam se čini da ne živimo loše kao prije dvije godine, moguće čak i da živite nešto bolje. Dva su razloga za to. Prvo, iz Hrvatske je otišlo dosta ljudi i danas je bitno lakše naći posao. Drugo, kako više nema ni sezonaca, uvjeti za sezonski rad su uvelike bolji nego prije 2-3 godine.

Nama je trenutno dobro samo i isključivo radi turizma. Kao prvo, nabili smo PDV na turizam na pune iznose (što nema većina mediteranskih država) i od turizma i stranaca proračun se pristojno puni. Od punog proračuna može se plaćati javni sektor, općine, gradovi, županije, može se izravno pumpati mirovine (jer nepostojeći radnici ne uplaćuju u fondove), može se čak i isplatiti kakva božićnica i jubilarna nagrada. Može se održavati farsa da sustav funkcionira.

Sve je to moguće jer je gotovo cijeli sjever Afrike postao za turiste relativno nesigurno područje. Turska izvodi već što izvodi pa ni njihovi „all inclusive“ hoteli nisu više puni (makar su istini za volju sigurniji nego šetnja većinom zapadnih metropola), a u Grčkoj i dalje znaju štrajkati usred sezone – što je ako idete na odmor s djecom dovoljno da se odlučite za Hrvatsku ili Crnu Goru. Dodatno, iako u ovim nemirima u Španjolskoj niti jednom turistu nije ispala dlaka s glave, za mnoge je vidjeti nemire i prosvjede te policajce pod punom opremom dovoljno da se odluče na kakvu drugu destinaciju.

Hrvatskoj je trenutno dobro ne zato što smo mi nešto posebno napravili, već zato što je hrpa država Mediterana sama sebe dovela u, za turizam, lošu situaciju. No, to neće biti vječno. Za par godina se može očekivati stabilizacija, otvorit će se nove destinacije, nudit će akcije i popuste, a što tada? Što ako turisti počnu dolaziti manje i ostajati kraće? Što ako postanemo skupa destinacija jer drugi nude niže cijene i manje poreze?

Za par godina će tek biti veselo

Kod nas se reforme ne provode, to je jasno. Hrvatska je zapela u ideološkim igrama koje nikome, osim ponekom političaru, neće donijeti kruha. Što će se dogoditi za 2-3-4 godine? Bez reformi nastavlja se nekakav jadan rast, a kada prve godine počne padati turizam, možemo očekivati paniku. Trebat će smanjiti PDV, a to će teško narušiti proračun.

U međuvremenu, HDZ vlada bez ikakve potrebe za sustavnim reformama, a SDP će uredno raditi ono što radi najbolje – sjediti u oporbi za 17.000 kuna. Nakon toga, kako stvari idu, gledat ćemo Veliku koaliciju HDZ-SDP, sve u cilju kako bi se reforme izbjegle još barem jedan mandat. I tako političari kupuju vrijeme, a u biti kradu vrijeme cijelih generacija ljudi. Godine prolaze, ništa se ne mijenja, to je najveća tragedija ove države. A vrijeme jednog naroda se ne može nadoknaditi. To što vam kradu vrijeme vjerojatno je i gore nego što vam kradu ogromnim porezima.

U svakom slučaju, uživajte u stagnaciji, gospodarskoj, civilizacijskoj i svakoj drugoj. Ama baš ništa se ne radi kako bi se uključili u niz tranzicijskih država Europe koje se sve više približavaju razvijenom Zapadu. Baš ništa.

Što s ideološkim pitanjima? Jednostavno je, društvo koje je u dugogodišnjoj krizi, a hrvatsko društvo to je, ide u lijeve ili desne ekstreme, to je već stoput povijest pokazala. Ako nema zdravog gospodarskog rasta i napretka, očekujte sve novije i novije ideološke borbe. Nema više tu zdrave i argumentirane rasprave. A kada počne pad, vidjet ćete tek onda novih prodavača magle.

Bili bi vam zahvalni da podrzite nas sajt tako sto cete otvoriti oglase ispod