Bili smo s ljudima koji se već 22 tjedna nalaze na Trgu žrtava, slušaju Azru i veselo prosvjeduju protiv Bandića



Jasmin Klarić, tekst za portal Telegram

Prosvjedni skup s pedesetak ljudi? I još međusobno pričaju kako je dobro da ih je došlo više nego zadnji put?

Zvuči prilično neobičnim tretirati taj događaj kao nešto od supstancijalnije društvene važnosti. Kao da, štajaznam, čovjek pomisli da jedno posječeno stablo može ozbiljno naštetiti gradonačelniku koji je toliko puta pobijedio na izborima da taj podatak morate provjeriti na internetu (šest) i koji je u posljednja skoro puna dva desetljeća ključna figura u Zagrebu. Pa opet…

AZRA I STRUKA

“Okej, nije to puno. Ali, ovo je 22. prosvjed. Je li bolje tako, ili da smo imali jedan s tisuću ljudi i nakon toga – ništa?”, racionalizira jedan od redovnih prosvjednika.

I doista, prosvjed na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma koji je krenuo u ožujku, nakon što su iščupana dva stabla magnolije, uporno odbija odumrijeti. Svake srijede u 18 sati se na ovom trgu nekad punom zelenila, a sad građevinskih ograda i besprijekorno prekopane zemlje, okuplja u organizaciji inicijative “Vratite magnoliju” po nekoliko desetaka upornih protivnika načina i sadržaja gradske intervencije u trg u čijem je središtu Meštrovićev paviljon. Pa objese svoje transparente, ponekad poslušaju koji prigodni govor, a uvijek puno Azrine glazbe, kultnog zagrebačkog benda čiji je kultni album “Filigranski pločnici” imao kultnu naslovnicu snimljenu upravo na ovom Trgu. Pod krošnjom tisa koje su netom uklonili građevinski strojevi.

I ne, ni preko ljeta koje je i ove godine uspješno ispraznilo Zagreb nisu preskočili nijednu srijedu, makar ih je na Trgu znalo biti tek dvadesetak. Rekord po broju ljudi im je jedan od prvih prosvjeda kad su podijelili 160 flajera. Priča postaje ozbiljnijom kad se pogleda popis relevantnih udruga koje su se izjasnile protiv ovakvog uređenja Trga žrtava fašizma: Društvo arhitekata Zagreba, Udruga hrvatskih arhitekata, Hrvatska komora arhitekata, Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Katedra za zaštitu kulturne baštine Filozfoskog fakulteta u Zagrebu, Muzeji Ivana Meštrovića i Hrvatska udruga likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti. Svi oni su se usprotivili započetom uređenju Trga žrtava fašizma, a pogotovo načinu na koji se u to krenulo, bez javnog natječaja i bez rasprave sa zainteresiranom javnošću.

STABLA NISU KRIVA, BANDIĆ JE

“Sva strukovna udruženja u Hrvatskoj rekla su da nije provedena potreba procedura. Vijeće gradske četvrti Donji grad je zatražilo da radovi stanu i raspiše se natječaj, te provede javna i stručna rasprava. Bandić je sve ignorirao. Ignorirao je i slične odluke sa Zbora građana Donjeg grada, ignorirao je mišljenje Odbora za prostorno uređenje Grada Zagreba, ignorirao je ministarstvo kulture”, nabraja s nogu gradski zastupnik Tomislav Tomašević izabran s liste Zagreb je naš, koji je redovan na prosvjedima srijedom.

Tomašević, koji je lani bio i gradonačelnički kandidat (osvojio je šesto mjesto i oko četiri posto glasova), upozorava kako je ovaj građanski prosvjed za očuvanje javnog prostora u centru grada samo jedan od njih nekoliko koji su se pojavili posljednjih godina. Nedavno su, kaže, na preizgrađenoj Trešnjevci sjever građani održali zbor na kojem su se usprotivili izgradnji ceste na mjestu sadašnje zelene površine. “Za mene je to politika, kad građani sami artikuliraju ono što žele”, priča Tomašević, dok se druženje prosvjednika i dalje nastavlja uz glazbenu podlogu Azre. Na porukama ostavljenim na ogradi gradilišta, uz kopirane tekstove iz medija i slike s ranijih prosvjeda izdvaja se ona “Stabla nisu kriva, Bandić je”.

NISU NIKAD NI BILI NJEGOVI

I eto i Bandićeve najljuće protukandidatkinje s posljednjih izbora Anke Mrak Taritaš, koja je u drugom krugu ostala kratka za 16 tisuća glasova. “Pa ja sam tu, iz kvarta”, kaže uz široki osmijeh saborska zastupnica koja je također čest gost ovih prosvjednih druženja srijedom.

“Nije ovdje samo riječ o Trgu žrtava fašizma, nego i o načinu upravljanja Zagrebom. Bandić može što hoće i devastira kako hoće. Ovdje se radi o devastaciji spomenika kulture pri čemu mu lojtre drži HDZ. Ovaj Trg je dnevni boravak Zagreba, a njegovom devastacijom Bandić pokazuje građanima Donjeg grada da nikad nisu ni bili njegovi”, priča nam Mrak Taritaš, ciljajući očito na činjenicu da je sadašnji gradonačelnik rijetko dobro prolazio na izborima u samom centru grada.

Osim Bandićevih protukandidata i još nekoliko vijećnika gradske četvrti na prosvjednom druženju su uglavnom lokalni aktivisti, članovi njihovih obitelji i jednostavno “ljudi iz kvarta”. Nekolicina ih je sa svojim psima koji brzo postaju umiljate zvijezde cijelog happeninga dajući cijeloj slici mnogo više tonove pitomog, urbanog druženja nego narogušene pobune protiv svemoćne gradske administracije. No, i to je samo površinska slika.

DEMONSTRACIJA MOĆI

Naime, zbog svega što se događalo oko obnove Trga žrtava fašizma kaznenu prijavu protiv gradonačelnika nadležnom Državnom odvjetništvu podnijele su udruge Zelena akcija i Pravo na grad, sumnjajući na oštećenje zaštićenog kulturnog dobra (osim uklanjanja zelenila mijenjane su i stube koje su dio Paviljona) i nezakonito pogodovanje. DORH kaznenu prijavu nije odbacio, nego ju je proslijedio USKOK-u na daljnje postupanje.

Suzana Dobrić Žaja, arhitektica i aktivistica sa Savice, aktivna u priči u kojoj je obranjen tamošnji park, kaže kako je jedini cilj ovakvog uređenja Trga žrtava fašizma pokazati da se, bez obzira na sve, to može provesti. Pokazati, dakle, moć.

Kako bi radovi uskoro trebali završiti, očito je da će se u tome i – uspjeti, bez obzira na prosvjed. “Samo putovanje nekad i jest cilj. Magnolija je osvijestila neke stvari, sačuvat ćemo makar ostalo od uništavanja, zaustavit ćemo planirano uklanjanje obližnjeg drvoreda u Račkog, obranit ćemo Branimirovu tržnicu od devastacije”, nabraja ostale etape projekta planiranog pješačkog centra izvrsnosti u centru grada kojem je Trg žrtava fašizma sa svojim magnolijama bio samo početna faza. “Ne mogu nas više diskredirati tako da odmahnu rukom i kažu – ma, ovi će se ispuhati”, rezimira Dobrić Žaja značenje dosad održana 22 prosvjedna skupa.

ULJANIK

A na Trgu žrtava fašizma se srijedom od 18 sati da sresti i Katu Šečić, umirovljenu bivšu radnicu i sindikalisticu bivše Domaće tvornice rublja (DTR), jedne od niza hrvatskih tvornica od kojih je nakon privatizacije ostala samo uspomena. Na prosvjed dolazi s s drugog kraja grada, iz Španskog. Kaže kako joj je žao zbog nestajanja prostora na kojem je provodila mladost.

Ne očekuje, međutim, neki veliki preokret zbog prosvjednih okupljanja. “Nažalost, ljudi su prepasivni”, rezimira sliježući ramenima. Hoće li zbog toga odustati od daljnjih dolazaka? “Ne”, kaže Šečić, djelujući iskreno začuđena pitanjem.

Jedna od sudionica prosvjeda od prvog dana upečatljivo nam rezmira svoje motive: “Ma znaš kaj, vidiš radnike Uljanika sad? E neću da me pitaju za koju godinu kao njih – a gdje si bila, stara, kad se sve to događalo. Evo me, tu sam”.

I bit će opet iduće srijede.

Bili bi vam zahvalni ako podrzite nas sajt otvaranjem oglasa ispod i na vrhu