PREGLED TJEDNA: Država daje 10 puta više za Crkvu nego za znanost, Gospodična Lucija i 13 kupaonica i Baja iz Lišana Ostrovičkih...

Sanja Modrić, komentar za ''Novi list'', pregled tjedna

PONEDJELJAK Država daje 10 puta više za Crkvu nego za znanost

Hrvatska je jedna od članica EU koje najviše izdvajaju za »rekreaciju, kulturu i religiju«. Ohoho, napokon smo u nečemu jako dobri. Tako kaže Eurostat, statistički ured EU. S 1,8 posto BDP-a za te tri namjene ukupno, treći smo zajedno s Danskom, druga je Estonija s 2,1 posto BDP-a, a prva Mađarska s 3,3 posto.

No, prvi dojam kvari jedna kvaka koju ćemo naći tek kad pročeščljamo podatke unutar ove zbirne kategorije u koju su utopljena i davanja za sportske aktivnosti za djecu i mlade, i dotiranje kazališta, izdavaštva i filma, i financiranje Crkve. Dakle, iznosi kojima naša vlast potiče dostupnost sporta i kulture širokim narodnim masama mačji su kašalj prema ogromnom preostatku koji ide za Crkvu. Samo mađarski porezni obveznici moraju za aktivnosti Crkve smoći više nego hrvatski dok su druge zemlje katoličke tradicije znatno manje galantne. Nekoga će to zaprepastiti, ali država Irska vjerske organizacije uopće ne financira.

Podaci o »porezu« za religiju kod nas su samo djelomično poznati. Vlada i ministarstva daju za razne potrebe Crkve plus nastavu vjeronauka u školama više od milijardu kuna godišnje, a neki istraživači tvrde da im još toliko uplate županije, gradovi i općine kao tijela lokalne vlasti. Nakupi se, izgleda, skoro dvije milijarde kuna.

Istodobno, država je za znanost u ovoj godini namijenila 220 milijuna kuna. Oko 90 milijuna od toga ide za istraživanja, a skoro 30 milijuna pojede hladni pogon. Ako se netko pita zbog čega smo na svim drugim ljestvicama osim ove loši ili najgori, eto mu jednoga od odgovora. Znanost za državu vrijedi deset puta manje nego Katolička crkva. I eto nas točno tu gdje jesmo.

UTORAK Gospodična Lucija i 13 kupaonica 

Ma ubijte me, ali kraj svih ovih Uljanika, mirovinske reforme i njenih polomljenih stupova, kraj svih Penava, Bernardića i Plenkovića, nisam se uspjela othrvati porivu da utorak posvetim slavi Lucije Šarić. Ako se vi tome čudite jer nemate pojma tko je uopće ta osoba, pa tko vam je kriv.

Jer, naša 24-godišnja zvijezda, gospodična Lucija, probila se u javnosti s pozivom fotoreporterima da im pokaže svoju kuću s 13 kupaonica koju smo onda svi mogli razgledati uzduž i poprijeko. A morate se složiti da vam status lepršave gazdarice zdanja s 13 kupaonica, kuglanom, bazenom, liftom i devet spavaćih soba – automatski daje veliku iznimnost i značaj. U zemlji gdje 10 posto pučanstva nema struju ni vodu, a stanovništvo gradskih trudbenika uglavnom se zlopati u dvosobnim stanovima s jednom školjkom i okrhnutim lavaboom, moraš zinuti na ovakvu prigradsku raskoš u zagrebačkim Sesvetama.

Ljubitelji TV realytija mogli su našu novu ikonu upoznati i ranije, kada se, sa svojih nepraktičnih 135 kilograma, prijavila za neko takmičenje tko će više smršavjeti. Ali kako joj to nije bilo dovoljno za puni proboj na društvenu pozornicu, eto nas sada kod nje doma. Tu nam pripovijeda svoju vrlo potresnu životnu priču. Dugo je skrivala da joj je otac tajkun Marijan Šarić, vlasnik Eurotradea i brat karlovačke bankarice Marije Šole, da je sesvetski vršnjaci ne bi izolirali kao razmaženo derište. No onda se pomirila sa svojom posebnošću. To mučno sazrijevanje učinilo je da joj bude jako smiješno što je pola njenog kvarta mislilo da se podiže neka škola kad je njen tata gradio obiteljsku kuću s 13 kupaonica.

Lucija danas smatra da bi se snašla u životu i da nema sve to što ima, planira pjevačku karijeru i da će napisati knjigu. Naslov nije navela, ali djelo bi se moglo zvati »Ja i mojih 13 kupaonica«. To bi svatko čitao da vidi kako te u Hrvatskoj može dopasti objekt veličine škole, a da puno škole ni rada nikad nisi ni vidio.

SRIJEDA Fiskalni račun krčmara Bernardića

Deluzije potpuno pomahnitalog predsjednika SDP-a i dalje se raskošno razvijaju pa on na saborskom aktualcu junački izaziva Plenkovića da raspiše izbore.

A samo par sati prije toga, ode mu i Milanka Opačić. Bivša ministrica i potpredsjednica Vlade, potpredsjednica Sabora i potpredsjednica SDP-a jedna je od sada već šest zastupnika Socijaldemokratske stranke koji su je u ovom sazivu napustili i krenuli svatko na svoju stranu. Tomislav Saucha izašao je zbog afere dnevnice, odmah su ga primili u klub HNS-a i tako je deponirao svoj vrijedni glas kod Plenkovićeve koalicije. Dugogodišnji gradonačelnik Požege Zdravko Ronko prešao je u klub stranke Milana Bandića. Tomislav Žagar postao je zastupnik Mosta. Bojan Glavašević vratio je knjižicu krajem kolovoza i kuje planove o osnivanju neke nove stranke. Mirando Mrsić izbačen je ovog proljeća zbog neke gluposti i sada je nezavisni.

Šestero zastupnika manje nego što ih je SDP zaradio na izborima krajem 2016. A tek smo na pola mandata što otvara daljnje neslućene mogućnosti. Ali kompetni saldo raspada je puno veći. Četvoricu istaknutih SDP-ovaca Bernardić je suspendirao, to su Peđa Grbin, Mihael Zmajlović, Vedran Babić i Siniša Hajdaš Dončić, koji je kažnjen i bačen u stranačku magareću klupu dok sjedi na funkciji SDP-ovog potpredsjednika Sabora. SDP je spao na 17 posto podrške, HDZ ih sada šije za više od deset posto, a mjera Bernardićeve popularnosti među građanima je komičnih 0,5 posto.

Zamisli samo da Plenković zaista isprovocira izbore. SDP bi bio potučen do nogu. To je fiskalni račun krčmara Bernadića, crno na bijelo.

ČETVRTAK Obladi oblada

Oko Penavinog prosvjeda »protiv institucija«, koje ne procesuiraju ratne zločine nad Hrvatima, mobilizirali su se i protivnici i zagovornici, samo HDZ-ova unutarnja desnica u javnosti šuti, izmotava se i pravi se luda. Ni riječi od Davora Stiera, Mire Kovača, ni Vase Brkića, pa čak ni od Karamarka koji još uvijek voli »suverenistički« priskočiti kontra Plenkoviću kad se zadese zgodne prilike. Rade li što u pozadini, to ne znamo. Čak i primordijalni zastupnik iz radikalne HDZ-ove struje Stevo Culej dao se povodom okupljanja u Vukovaru u nepovezano citiranje Thomasa Jeffersona da bi okolišno zaključio kako je »tematska sjednica o Domovinskom ratu dobrodošla i potrebna«. Jedino što tematska sjednica nije ni tražena, nego je na tapetu trebao biti Pupovac i njegovo izbacivanje iz koalicije s HDZ-om. Pad Vlade, prosto rečeno.

I nominalnom sazivaču mitinga Penavi puklo je grlo od ponavljanja kako to što sprema nema veze s »najboljom« Vladom »najboljeg« premijera Plenkovića. Glas se utanjio i šatoraškom ministru Medvedu, kao i HDZ-ovom šefu Hvidre Đakiću. Dok se iz veteranskih krugova pokreće halabuka protiv Pupovca – kao da je on kriv što nije osuđeno više ratnih zločina – Đakić se snebiva jer je »ovo demokracija pa i Pupovac, brate, ima pravo na svoja mišljenja«. Obladi-oblada.

No zato su se svi ostali radikali digli na noge da sruše Plenkija. Esih i Hasanbegović, Zekanović, Đapić i Keleminec, Glas koncila i Željka Markić. A i Kolinda smatra da je prosvjed sasvim OK iako sad nema vremena jer se mora slikati za ženski modni časopis Marie Claire na ruskom. U svakom slučaju, HDZ-ovi dužnosnici i perjanice kojima srce kuca za Karamarka riješili bi se Plenkovića, ali boj su prepustili izvan-hadezeovskim snagama. Neka se oni odrade njihovu stvar, a oni će mučati i čekati da im slatka pobjeda sama padne u krilo.

PETAK Baja iz Lišana Ostrovičkih

Jedna od 428 općina u Hrvatskoj zove se Lišane Ostrovičke. Smještena na obodu Ravnih kotara, uz cestu Benkovac-Skradin. Tamo živi mala zajednica od 698 ljudi, jedna stambena zgrada u nekom gradu. Žitelj je nezaposlena, a u rubrici Gospodarstvo općine na Wikipediji nema ni jednog zapisa.

No, selo bez vodovoda ima sedam zaposlenih u općinskoj »strukturi«, jednoga na sto stanovnika, i, naravno, ima svog načelnika. To je HDZ-ovac Ivica Musić koga hrvatski porezni obveznici mjesečno plaćaju 7.800 kuna neto. Kako općina nema nikakvih prihoda, njihovu birokraciju financiramo mi ostali. A kad je tako, lako je.

Zato je općina Lišane Ostrovičke lani nonšalantno potrošila tri puta više za plaće administracije nego što im je dopušteno iliti preko pola milijuna kuna. To je utvrdila Državna revizija, a posljedice, ma kakvi. Utvrđeno je također da općina ugovara komunalne poslove bez javnih natječaja i daje galantne donacije udrugama, ali načelnik se ni zbog te prozivke ne uzrujava. Kad troškove pokriva netko drugi, svatko može biti baja. A ako Lišane Ostrovičke i još mnoge slične zabiti mogu biti općine, a da se porezni obveznici koji ih izdržavaju zbog toga ne pobune, pa neka i budu.

Bili bi vam zahvalni ako podrzite nas sajt otvaranjem oglasa ispod i na vrhu