Glavnom državnom odvjetniku Draženu Jeleniću bilo bi bolje da je i dalje šutio

Branko Mijić, komentar za ''Novi list''

Probat ćemo rekonstruirati spis predmeta, jer njega u ovom trenu u Općinskom državnom odvjetništvu nema, konačno je progovorio glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić o aferi koja trese temelje države ustvrdivši da 2011. godine nije bilo nikakvog zataškavanja!?

Bilo bi bolje Jeleniću da je i dalje šutio, jer sve ono što je rekao samo potvrđuje da se i sam uključio u obranu truleži sustava koji se iz dana u dan sve više raspada. Da je glavnom državnom odvjetniku do istine, onda ne bi najavljivao »rekonstrukciju spisa predmeta«, ma što to značilo, već bi bilo dovoljno rekonstruirati događaje iz te 2011. godine i uzročno-posljedično ih povezati.

Da je bilo kome do toga stalo, najprije bi saslušao policijske službenike koji su ispitivali osumnjičenike u čijim se iskazima ponavlja ime Milijana Brkića kao onog koji ih je obavijestio o tome da su nadzirani, a neki su čak imali memoriran i njegov telefonski broj! Iz faksimila objavljenih u »Nacionalu« vide se njihova imena i prezimena te potpisi, a točnost njihovih navoda do današnjeg dana nitko nije demantirao! To što je spis potom putem negdje »nestao« samo govori da je zataškavanja upravo bilo i da je smišljeno i planirano, jer bi inače netko morao službeno tražiti očitovanje Milijana Brkića.

Je li to načelnik Uprave kriminalističke policije kojem je upućeno, ravnatelj policije, ministar unutarnjih poslova, sudac istrage ili netko iz državnog odvjetništva, ili svi oni zajedno, uistinu bi valjalo rekonstruirati. Budući da iskaza Milijana Brkića oko teških sumnji iznesenih u zakonitim policijskim istragama, barem zasad, nema, onda je i više nego očito da je cijeli slučaj netko namjerno zataškao.

Zašto bi netko htio zataškati cijeli slučaj, trebao bi se zapitati Dražen Jelinić koji je samog sebe predstavio kao »dijete DORH-a«, a svako dijete s ceste uprlo bi prstom u aferu elitne prostitucije. Suđenje na kojem su se najavljivala brojna zvučna imena iz javnog i društvenog života, ministara, sportaša, tajkuna, političara, završilo je ekspresno, s minimalnim i uvjetnim kaznama, u tišini bez ijednog ispaljenog imena. A među tim imenima bi i ćorava koka našla zrno zbog čijeg je identiteta, »spašavanja društvenog ugleda« i karijere cijela operacija i smišljena, a suđenje brzinski odrađeno.

Da sam ja Dražen Jelinić i da sam se ispilio u DORH-u, najprije bih posumnjao da je upravo u DORH-u netko imao problema sa ženama i koristio usluge Panča i Sare Sikirić što bi na suđenju isplivalo na površinu, a potom sistemom eliminacije krenuo dalje. Jelenić bi se, samo da hoće i da smije, itekako mogao proslaviti i u DORH-u dočekati penziju. Bilo bi dovoljno tek otvoriti sve ladice iz svih stolova i ureda u zemlji i iz njih na svjetlo dana izvući predmete s dna ladica, one koji su 1/1 riješeni, a nikada nisu procesuirani.

I, da, mogao je netko ove poštene policajce koji su svoj posao profesionalno odradili 2011. godine makar upitati kako im je poslije svega bilo na poslu, jesu li napredovali u službi kad već nemaju Rolexe, Brioni odijela i stambene kredite od pola milijuna eura. I jesu li zbog svega zažalili?

Bili bi vam zahvalni ako podrzite nas sajt otvaranjem oglasa ispod i na vrhu