Je li ovo udžbenik iz hrvatskog ili vjeronauka?


Najavljujući početak školske godine u kojem dio škola kreće s eksperimentalnim uvođenjem tzv. Škole za život, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak izjavio je da u novom reformskom paketu nema ideologije, nego su u fokusu isključivo djeca, sadržaji, obrazovanje, budućnost i kompetencije.

Time je vjerojatno hrvatsku javnost pokušao uvjeriti da su ministrica Blaženka Divjak i njezin tim u procesu kurikularne reforme uspjeli marginalizirati utjecaj najradikalnijih pripadnika klerikalno-konzervativnih krugova poput Jasminke Buljan Culej i Dijane Vican i istovremeno umiriti desne radikale koji su prigovarali gotovo svemu u reformskim prijedlozima, a osobito izboru lektire i sadržajima iz recentne hrvatske povijesti.

Vrdoljak se puno hvali, ali malo koga je uspio uvjeriti

No čak i ako bismo izostavili problem političke trgovine HNS-a s HDZ-om, zbog koje imamo jednu od najlošijih vlada u povijesti Hrvatske, te stvarne razine i kvalitetu kojom će se kurikularna reforma početi provoditi, čini se da je Vrdoljak ovim riječima malo koga uspio uvjeriti.

I ove godine u školama su se nastavili koristiti brojni udžbenici koji su već odavno prepoznati kao problematični jer promiču vrlo radikalne, često i protuustavne klerikalne ideje. Takve bi udžbenike bilo teško sve popisati i analizirati pa ćemo ovdje za ilustraciju izdvojiti samo dva notorna primjera o kojima se već pisalo - čitanku hrvatskog jezika ''Snaga riječi'' i udžbenik iz vjeronauka "S Kristom u život".

O prvom materijalu govori se već godinama. Odobren je 2014., a unatoč kritikama stručnjaka i javnosti nitko od prijašnjih ministara nije ga uklonio s popisa. Što je u njemu sporno? Malo što nije, pa su neki na društvenim mrežama ovih dana ponovno postavili sasvim opravdano pitanje - je li to čitanka za hrvatski ili za vjeronauk?

Za one koji ne znaju ili su zaboravili, u čitanki za sedmi razred osnovne škole, autorice Anite Šojat, između ostalog piše:

''U dogovoru s učiteljem/učiteljicom hrvatskog jezika, vjeroučiteljem/vjeroučiteljicom, župnikom ili kapelanom organizirajte u svojoj crkvi večer duhovne poezije. Odaberite pjesme koje ćete krasnosloviti pred vjernicima svoje župe. Ne mora svaki učenik biti zadužen za krasnoslov jer može obavljati i neke druge poslove. Odaberite deset učenika koji će krasnosloviti i odredite svakom učeniku njegovu pjesmu. Odaberite i uglazbljene duhovne pjesme koje možete reproducirati, ali ih možete i sami uvježbati i pjevati. Ako netko u razrednom odjelu od učenika svira kakav instrument, uvrstite i njega u program s izvedbom neke duhovne pjesme...''

Na drugom mjestu postavljaju se sljedeća pitanja i zadaci:

  • ''Kamo bi ti odveo Isusa? Nabroji sva mjesta koja bi mu ti pokazao/pokazala jer ih smatraš važnima.
  • Pozovi Isusa neka dođe u posjet tvojoj obitelji. Što će vidjeti? Napiši sastavak od 150 riječi.
  • Odaberi riječi molitve u 100 riječi: Krist nema nogu – samo naše noge da bi se približio nekomu. Krist nema usta – samo naša usta, da bi ljudima nešto rekao. Krist nema nikakve pomoći – samo našu pomoć, da bi pomogao nemoćnima.''
  • ''Napiši sastavak od 150 riječi o temi Bog je svjetlost života.
  • Napiši svoju molitvu Bogu u obliku koji ti najviše odgovara (sastavak ili pjesma). U molitvi se iskreno obrati Bogu običnim riječima. Izgovaraj molitvu u trenutcima kad posustaneš ili kad imaš potrebu. Neka to bude vaš razgovor.
  • Nabroji obične stvari, događaje i situacije u kojima si osjetio/osjetila Božju prisutnost.''

Kršenje prava djece prema UN-u i Ustavu

Primjeri bi se mogli nastaviti nizati, no vjerojatno je i ovo dovoljno da se postavi pitanje koje smo gore naveli. Naime, vjera bi u Hrvatskoj trebala biti stvar slobodnog izbora, a ne institucionalizirane indoktrinacije. Djeca bi trebala imati mogućnost izabrati da budu muslimani, židovi, hindusi, budisti, ateisti, agnostici ili nešto drugo i s time bi se trebala osjećati potpuno ugodno i prihvaćeno. Zbog toga je vjeronauk u škole uveden kao izborni predmet. Nažalost, opće je poznato da čak i to vrijedi samo nominalno, na papiru, jer je situacija takva da postoje razni snažni pritisci na djecu da odaberu vjeronauk.

No kada se u sklopu nastave hrvatskog jezika na svakoj drugoj stranici učenike poziva da pišu sastavke, pjesme i molitve Kristu, onda nema dvojbe da je u pitanju indoktrinacija koja je u suprotnosti s ustavnom definicijom Hrvatske kao sekularne države, ali i s temeljnim pravima djeteta na slobodu vjeroispovijesti koja je definirana člankom 14 UNICEF-a u kojoj jasno piše:

''Djeca imaju pravo misliti i vjerovati što žele te prakticirati svoju religiju, sve dok time ne sprječavaju druge ljude u njihovim pravima.''

Budući da ni djeca ni njihovi roditelji ne mogu odabrati žele li da im djeca pohađaju hrvatski jezik jer je obavezan, a kako u čitanki nigdje ne piše da bi djeca mogla birati hoće li pisati molitve nekome drugome ili pak ateističke eseje, nego se isključivo spominje Krist, nema dvojbe da je riječ o indoktrinaciji kakva je primjerena fundamentalističkim teokracijama, a ne suvremenim sekularnim društvima koja poštuju temeljne civilizacijske dosege kao što je sloboda vjeroispovijesti.

Ovaj udžbenik jasno pokazuje na kojoj je strani debela neravnoteža u hrvatskom obrazovnom sustavu.

Ateisti su nesimpatični, egoisti i osnivači Auschwitza

Još bizarniji primjer predstavlja udžbenik iz vjeronauka ''S Kristom u život'' za 8. razred osnovne škole  Kako smo već pisali u više navrata, u njemu se demoniziraju ateisti pa čak i suvremena znanost i tehnologija, humanizam i humanistička etika, a ateistima se pripisuju nacistička zlodjela.

Podsjetimo, u njemu između ostalog piše:

''Neki su ljudi zato ateisti jer smatraju da je sjajno sama sebe smatrati nekom vrstom 'boga' kako bi sami mogli određivati što je dobro, a što je zlo. Kome njegov EGO stoji u središtu svijeta, taj je egoist.

Egoisti su, to je svatko ponekad doživio, prilično nesimpatični ljudi. Egoisti su logično ateisti - jer je jasno da se u njihovu sliku svijeta ne uklapa nitko tko je veći, ljepši, pametniji, svetiji ili dostojniji poštovanja od njih samih.''

''Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Oświęcim (poljski naziv za Auschwitz).''

''Znanost i tehnologija mogu pojačati jačanje praktičnog ateizma, posebno ako se čovjek previše zanosi svojim znanjem i tehnološkim napretkom do te mjere da zaboravi na sva etička i moralna načela. Bog mu više ne treba te se počinje ponašati kao ateist. Uspjeh i slava od nekoga naprave 'malo božanstvo'. U srcu uznosita čovjeka ne može boraviti Bog. Takvi ljudi često se usuđuju sami postavljati ćudoredna pravila ponašanja u društvu, prema svojoj, a ne evanđeoskoj mjeri.''

Uz sve navedeno treba istaknuti da će, prema kurikularnoj reformi, nastavnici imati još veću slobodu biranja materijala za izvođenje nastave. To samo po sebi nije loše. Naprotiv, ako imate kvalitetne nastavnike, možete očekivati kvalitetnu nastavu. No već godinama se zna da u Hrvatskoj imamo tri izdavača - Alfu, Školsku knjigu i Profil - od kojih je prvi najkonzervativniji i najtraženiji u ruralnim sredinama, a posljednji najumjereniji i najtraženiji u urbanim sredinama.

Zanimljivo je da je ove godine najviše interesa za eksperimentalne udžbenike iz povijesti probudila upravo Alfa, ponajviše svojim vizualno atraktivnim sadržajima digitalnih objekata u koje su uložili podosta novaca. Budući da su digitalni materijali trenutno sastavni dio udžbeničkog kompleta, čini se da će djeca u eksperimentalnom programu povijest ponajviše učiti prema najkonzervativnijim materijalima. Tako primjerice Alfin demo udžbenik povijesti za peti razred priču o tome što je povijest započinje izvorom iz Biblije.

Također je zanimljivo da se iz javno dostupnih digitalnih obrazovnih sadržaja Profila može vidjeti da izdavač problematizira postanak svijeta i čovjeka iz različitih vjerskih i znanstvenih perspektiva, što uključuje evoluciju, dok u onima Školske knjige nema ni spomena evolucije.

Škole bez ideologije - samo u snovima

Da zaključimo, na školu bez ideologije, koju spominje Vrdoljak, a kakva u značajnoj mjeri postoji u civiliziranim europskim zemljama, mi ćemo očito morati još dosta pričekati. Kako se stvari kreću, bit ćemo sretni ako u školama uskoro nećemo učiti da evolucija nije istina, da je ''samo teorija'', ili da su ateisti demoni koje treba fizički iskorijeniti! Ako uzmemo u obzir razlike u udžbenicima, slobodu nastavnika, činjenicu da se mnogi zapošljavaju po političkoj podobnosti, pozicije moći Crkve i političkih snaga te ideološku polariziranost u društvu, možemo samo zamisliti u kakvim rasponima ideoloških krajnosti bi se naša djeca mogla odgajati i poučavati.

Bili bi vam zahvalni ako podrzite nas sajt otvaranjem oglasa ispod i na vrhu