Ovako je pripreman teren za ponižavajući napad na Pupovca

Najnovija kampanja huškanja na predsjednika SDSS-a i saborskog zastupnika Milorada Pupovca, koja je rezultirala i fizičkim napadom na njega i stranačkog kolegu Borisa Miloševića, započela je 8. rujna, kada je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, inače član HDZ-a, najavio prosvjed protiv neprocesuiranja ratnih zločina. 

Na to se nadovezao zahtjev dviju veteranskih udruga - Udruge specijalne policije i Udruge veterana hrvatskih gardijskih postrojbi - zatražile da sabor održi tematsku sjednicu na kojoj bi se raspravljalo u Pupovcu. Uz to su zatražili od premijera Andreja Plenkovića da raskine koaliciju sa SDSS-om, što su kasnije demantirali.

Hajka na desničarskim portalima

Vrijedi napomenuti da je predsjednik Udruge specijalne policije Zoran Maras, koji je svojedobno nepravomoćno osuđen za ratni zločin, ali zbog pogreške tužitelja presuda nikad nije postala pravomoćna. Teško je ne zamijetiti ironiju da Pupovca prozivaju da se očituje o Domovinskom ratu oni kojima je suđeno za ratni zločin u tom istom ratu.

U svakom slučaju, te dvije stvari su funkcionirale kao znak za početak utrke blaćenja Milorada Pupovca na desničarskim portalima i u opskurnim ekstremističkim emisijama poput Bujice i na društvenim mrežama, a svemu su naravno asistirali i neki ekstremno-desni političari, kao i neki novinari iz medija koji se smatraju mainstreamom.

Odjednom se od Pupovca tražilo da javno iskazuje lojalnost Hrvatskoj, objavljivane su kolumne o tome da kaže kada se to tražilo od građana RH srpske nacionalnosti da potpisuju izjave lojalnosti, sveudilj ga se nazivalo četnikom, eksponentom srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića itd. Posvećivane su cijele kontakt-emisije lokalnih televizija pljuvanju i huškanju na Pupovca, za njega se bez problema govorilo da ga treba ubiti ili protjerati iz Hrvatske, etiketiralo ga se kao veleizdajnika.

Protiv koalicije HDZ-a i SDSS-a

Imputiralo se Pupovcu da je osobno zaustavio istragu o zločinu na Ovčari, Penava je tijekom gostovanja u Nedjeljom u 2 izjavio da se protivi koaliciji HDZ-a i SDSS-a, a usred svega toga je i bivši predsjednik Ivo Josipović ponavljao svoje teze o Pupovcu kao “etnobiznismenu”. Zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović čak je u saboru održao posebnu press konferenciju koju je posvetio nacionalistički intoniranim napadima na Pupovca.

Proteklih 20 dana svaki dan su na desničarskim portalima objavljivani huškački tekstovi o Pupovcu, prozivalo ga se i da se - iako zastupnik srpske manjine - nedovoljno bavi problemima Hrvata. 

Cijela ta huškačka kampanja logično je doživjela svoje prelaženje s riječi na djela, kada su Pupovac i Milošević u centru Zagreba gađani ostacima hrane, što nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Svrha huškačkih kampanja i jest da proizvedu konkretno fizičko nasilje i ponižavanje onih prema kojima su usmjerene, te se za kampanju koja se vodi(la) protiv Pupovca može reći da je po tim kriterijima itekako uspješna.

Sezonu lova na Pupovca otvorio je Tomislav Karamarko 2012. godine

No, ne smije se zaboraviti da ovo nikako nije prva huškačka i nacionalistička kampanja protiv Pupovca ove vrste. Riječ je o najnovijoj, čiju smo progresiju i eskalaciju gledali protekla tri tjedna. 

Takve se desničarske kampanje, ne samo protiv Pupovca, u hrvatskom društvu vode već više od pola desetljeća, točnije od 2012. kada je Tomislav Karamarko postao predsjednik HDZ-a. Pupovac nije uvijek bio glavna meta, jer se huškalo i protiv drugih manjina i svih građana RH koji po mišljenju domoljuba i nacionalista nedovoljno “dišu hrvatski”, ali je bio najčešća.

Uostalom, baš je Karamarko rekao da je koalicija HDZ-a sa SDSS-om koja je bila na snazi dok su stranku vodili Ivo Sanader i Jadranka Kosor bila “sramotna”, te se distancirao od takve politike, a onda najavio novi progon svih onih koji “ne štuju veliko djelo Gojka Šuška i Franje Tuđmana”. 

Predsjednica poručila Pupovcu da je sam kriv za prijetnje koje dobiva

Takvu retoriku nastavila je i Karamarkova kandidatkinja za predsjednicu RH Kolinda Grabar-Kitarović, koja je nakon što je postala predsjednica također sudjelovala u napadima na lidera hrvatskih Srba. Pupovac joj se u veljači 2016. u pismu požalio da se u Hrvatskoj stvara atmosfera srbomržnje, te da i on osobno doživljava da ga se pljuje na ulici, a Kolinda mu je de facto odgovorila da je sam kriv jer izaziva.

“U svome pismu spomenuli ste kao žrtve 'prijetnje i izljeva govora mržnje' više javnih osoba i organizacija. Osuđujem zajedno s Vama takve postupke. Dužna sam, međutim, ustvrditi da među osobama koje ste naveli ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije”, napisala je Kolinda u svojem odgovoru Pupovcu.

Napad na Pupovca nije iznenađujući

Pupovcu su se tako počele pripisivati gotovo nadnaravne moći - on može zaustavljati istrage o ratnim zločinima, on upravlja Plenkovićem, on rovari na nepojmljive načine protiv Hrvatske itd. Svrha je takve retorike uvjeriti one lakovjerne i nacionalizmom izluđene da je Pupovac tolika ugroza za Hrvatsku da je napad na njega maltene domoljubni čin samoobrane. I u tome se, mora se priznati, uspjelo u značajnom dijelu hrvatskog društva. 

Stoga napad na Pupovca u Zagrebu nije iznenađujući, nego je zapravo očekivan, on je logična posljedica svega što mu je prethodilo. Iako na prvi pogled gađanje nekoga ostacima hrane može izgledati kao nešto bezazleno, (hrvatska, ali ne samo) povijest nas uči da ostatke hrane vrlo lako slijedi kamenje i pepeljare, a njih pak slijede noževi i meci.

Nacionalisti na društvenim mrežama oduševljeni napadom na Pupovca

Za Miloradom Pupovcem je prije tri tjedna raspisana nova tjeralica, medijska i politička hajka je nakon toga odrađena furiozno, a prije nekoliko dana se dogodio njen konkretan fizički rezultat. Sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, mnogo su oduševljeni što je Pupovac fizički napadnut, te to otvoreno slave vlastitim imenom i prezimenom. Oni malo promućurniji od nivoa bezumnog nacionalističkog mesa se pak bave relativiziranjem napada, propituju je li Pupovac odmah nazvao policiju i smišljaju suptilnije načine da se diskreditacija Milorada Pupovca nastavi, te da se umanji duboka problematičnost onoga što se dogodilo na Dolcu.

Hajka na Milorada Pupovca, dakle, nije ni približno gotova. Dapače, sljedeći napadač(i) će imati potrebu nadmašiti gađanje ostacima hrane te vjerojatno ciljati na prolijevanje krvi. Jer to je u prirodi svake hajke - eskalacija agresije sve dok se osobu ili skupinu koje se proglašava smrtnim neprijateljem posve ne uništi.

Bili bi vam zahvalni ako podrzite nas sajt otvaranjem oglasa ispod i na vrhu