Reportaža iz Vukovara: Stvari su sad puno jasnije

Nakon završetka masovnog prosvjeda u Vukovaru, o kojem je zemlja tjednima brujala, stvari su puno jasnije.

"Izdaja, izdaja!" orilo se na vukovarskom Trgu Republike Hrvatske na svaki spomen neosuđenih ratnih zločina. Tisuće ljudi došle su iz svih krajeva Hrvatske, poneki i iz inozemstva, na poziv vukovarskoga gradonačelnika Ivana Penave. Sam Penava tvrdi da je na skupu bilo 20.000 ljudi. Policija, koju kontrolira premijerov intimus Davor Božinović, kaže da ih je bilo 9.000.

Penava je, naime, u svojem gradu organizirao prosvjed kojim je, kako tvrdi, želio potaknuti policiju, Državno odvjetništvo i sudove da istraže, optuže i osude ratne zločince. Ne samo one koji su zločine počinili u Vukovaru nego bilo gdje u Hrvatskoj.

Prosvjed koji je okupio Plenkovićeve neprijatelje s krajnje desnice

Zanimljivo je bilo i uočiti tko se od političara pojavio na vukovarskom prosvjedu. Od viđenijih HDZ-ovaca tamo je bio samo Stevo Culej. No zato se gotovo cijela krajnje desna scena pojavila u Vukovaru: Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, donedavni HDZ-ovac Darko Milinović, Željka Markić, hrastovac Hrvoje Zekanović, šatoraš Đuro Glogoški, mostovci Miro Bulj i Ines Strenja Linić, umirovljeni generali Ljubo Ćesić Rojs i Željko Sačić...

Naročito je zanimljivo bilo ponašanje Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, koji Plenkovića ne mogu vidjeti ni nacrtanog. Hasanbegović je tako strpljivo pozirao za selfieje s obožavateljima, dok je Bruna Esih razvukla osmijeh od uha do uha pozirajući fotoreporteru. Na skupu koji se, tvrdi tako organizator Penava, bavi krajnje ozbiljnom temom - nekažnjavanjem ratnih zločina.

Ne treba zaboraviti ni još jednu "sitnicu". HRT, koji se predstavlja kao javna medijska kuća, ali u stvarnosti služi kao PR služba premijeru Plenkoviću, ni na jednom od svoja četiri nacionalna TV kanala nije uživo prenosio skup u Vukovaru. Zašto - nije teško pogoditi.

Masa je jasno pokazala što misli o Plenkoviću i onima koji su ga doveli na vlast

Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković taj je prosvjed, ne bez razloga, shvatio kao napad na sebe i vladu. No Ivan Penava, ali i svi ostali govornici, lukavo su zaobišli spominjanje Plenkovića i njegove vlade. Što misli o njemu i onima koji su ga doveli na vlast, masa je ipak pokazala.

Zvižduci i hukanje prolomili su se Trgom kada je Penava u ruke uzeo memoare Vladimira Šeksa, HDZ-ovog nestora i Plenkovićevog političkog pokrovitelja. Zviždala je masa, pa zamukla, kada je Penava pročitao ulomak iz memoara koji pokazuje da je Šeks na istoj strani kao i oni jer je još 1991. godine prosvjedovao protiv razmjene uhapšenih ubojica.

"I njega treba osuditi", doviknuo je usamljeni glas iz mnoštva. Ostali su disciplinirano šutjeli. Kao što su šutjeli tijekom iznošenja stravičnih svjedočanstava o zločinima, svjedočanstava ljudi koji tvrde da njihovi mučitelji, silovatelji, ubojice njihovih obitelji nikada nisu kažnjeni. Muk je samo pojačavao mučna svjedočenja, koja su većinom bila snimljena, a manjim dijelom uživo izrečena.

Nitko od govornika nije objasnio - koji bi bio motiv institucija da ne procesuiraju zločince?

Govornici su redom tražili kažnjavanje ratnih zločina počinjenih prije 27 godina i redom su uvjereni da Hrvatska namjerno nije procesuirala zločince. Koji bi bio motiv Republike Hrvatske za to? Nisu rekli. Izdaja, rekla je umjesto njih masa. Broj presuda, ipak, daleko je veći od dojma da se 27 godina nije činilo ništa. Velik broj presuda donesen je u odsutnosti optuženika, nedostupnih hrvatskom pravosuđu.

Osuđeni su, ali zatvorske se rešetke iza njihovih leđa nikada nisu zatvorile. I zato pravda nije zadovoljena.

"Osnujte specijalizirane sudove u kojima će raditi ljudi samo na osnovi rezultata svog rada, u kojima neće moći raditi ljudi koji su se borili protiv ove države i koji je nisu htjeli. Imenujte povjerenstvo za istinu, ne dozvolite da se za zločine počinjene na hrvatskom tlu sudi izvan Hrvatske. Uvjetujte sve ove zahtjeve utemeljene na razumu i pravdi ulaskom Srbije u EU", rekao je Penava u jednom dahu time zatraživši i lustraciju protiv onih "koji Hrvatsku nisu htjeli" i ukidanje zakona o aboliciji kojim je oproštena pobuna, ali ne i ratni zločini kako se često pogrešno tumači.

Ratnog zločinca Merčepa indirektno pozdravili s pozornice

Bez kontroverzi se nije moglo. Govornici su redom tražili i osude po zapovjednoj, a ne samo izravnoj odgovornosti. No za Tomislava Merčepa, osuđenog ratnog zločinca, to ne vrijedi.

Njega su s govornice pozdravili, kukavički mu ne spomenuvši ime nego samo da je hrvatsko pravosuđe bilo efikasno u osudi jednog od zapovjednika obrane Vukovara. I tako se sve svelo na zločine naše i njihove, koji, eto, nikako ne zaslužuju jednaku osudu. A zločin je zločin, baš kao što je politički skup samo politički skup koliko god se skrivao iza prosvjeda kojim se traži osuda ratnih zločina.

Sljedeći prosvjed - usred kampanje za predsjedničke izbore. Slučajnost?

"Stvorili smo bolesno društvo. Ovo nije Hrvatska kakvu želimo. Put će biti dug i težak, ali ni izbliza dug kao ovih 27 godina", poručio je Penava svojim kolegama političarima. Onima koji nisu došli na njegov prosvjed. I zakazao im novi sastanak.

"Vidimo se na istom mjestu 12. listopada 2019. godine", završio je Penava. Nije trebao dodati da će tada u punom jeku biti predsjednička kampanja pa neka mu se netko usudi ne odazvati. Oni koji su to trebali čuti, sve su shvatili.

Bili bi vam mnogo zahvalni da podrzite nas sajt otvaranjem oglasa ispod i na vrhu