Za Vrdoljaka je informatika bezvezarija

Tihomir Ponoš, blog za ''Novi list''

U svojoj reformi obrazovanja HNS, a predsjednik te stranke Ivan Vrdoljak svakako, mjesecima su nas tupili time kako je to što uvode informatiku kao obavezan predmet u osnovnoškolsko obrazovanje njihovo veliko postignuće.Međutim, to silno tupljenje kojem su nas izložili Ivan Vrdoljak i resorna ministrica iz kvote HNS-a Blaženka Divjak, svu tu silnu energiju uloženu u tumačenje da je informatika silno važna jer smo, eto, u 21. stoljeću pa je informatička pismenost ključna, da je to golemi iskorak jer se djecu od osnovnoškolskih dana uči jednoj tako važnoj kompetenciji (pomodne li riječi koja neprestance izlazi iz Ministarstva znanosti i obrazovanja) i da je to važan iskorak jer STEM područje je sve – sve to uništio je Ivan Vrdoljak u manje od jedne minute.Dakle, u intervjuu za N1 televiziju on nije obezvrijedio, kako se na prvi pogled čini, ono što on u svojoj neukosti naziva pedagoškim predmetima (a to su za njega povijest, geografija, uopće predmeti koji proizlaze iz društvenih i humanističkih znanosti, a je da je svaki predmet u školi, gle čuda, pedagoški predmet, pa tako i informatika).Kazao je »svi su rekli da je problem naći profesore informatike. Pedagoške predmete svi znaju«, a na pitanje novinarke »profesor povijesti da postane profesor informatike?« Vrdoljak odgovora »Zašto ne. Mislite da trebamo robovati ili ćemo se svi mijenjati u nekim svojim razvojnim i cjeloživotnim obrazovanjima da krenemo naprijed«.

Stvari su, dakle, jasne. Informatika je nešto jednostavno, nešto što mogu i ne baš naročito umni ljudi. Jer ako se profesor informatike može postati prekvalifikacijom, a ne novim studijem, dakle nekakvim tečajem koji bi trajao recimo koji tjedan, možda jedno godišnje doba, onda za informatiku doista ne treba biti uman, a onda cijela ta priča o silnoj važnosti informatike u osnovnim školama naprosto nema veze sa zdravim umom.

Tome valja pridodati da profesori povijesti po vokaciji i objektu svoje znatiželje nisu baš najpogodniji kadar za prekvalifikaciju iz povjesničara u informatičara (o tome ponešto iz prve ruke zna potpisnik ovoga teksta), ali ako se oni inače fokusirani na Vespazijana i Dmitra Zvonimira, Strossmayera i Račkog, Jelačića i Bismarcka, Churchilla i protuturske ratove, Mlečane, Peštu, Beč i Beograd bez problema mogu prebaciti na C++, CMS i druga informatička čudesa i to tako brzo, dobro i kvalitetno da za tili čas mogu ovladati svime što informatika nudi i ište da to mogu predavati djeci, onda je ta informatika, barem kao nastavni predmet, stvarno priprosta bezvezarija. Vrdoljakovu ispriku, objavljenu na Facebooku dan nakon intervjua, treba prije svega gledati u kontekstu sanacije počinjene štete.  Problem je u tome što Vrdoljak misli da takve prekvalifikacije idu manje-više preko noći, baš kao da netko navečer zaspi kao HNS-ovac, a do jutra se u snu prekvalificira u HDZ-ovca.

Sličan stav o lakoći prekvalifikacije profesora ima i ministrica Divjak. Ona je o toj temi govorila istoga dana kada i Vrdoljak i to na HTV-u. Upitana što će biti s profesorima koji predaju povijest, geografiju i biologiju u strukovnim školama koje funkcioniraju po dualnom obrazovanju i u kojima su ti predmeti ukinuti, prvo je pojasnila da se satnica ne može prilagođavati profesorima nego treba odgovarati na potrebe učenika.Za to postoji »mehanizam zbrinjavanja tehnoloških viškova, ali isto tako očekujemo da se profesori prekvalificiraju kada je to potrebno i da svi učimo cjeloživotno. I ja kao ministrica i sveučilišna profesorica nikad ne prestajem učiti«. Ministrica je rekla da će višak profesora povijesti, geografije i biologije biti »zbrinut« jer su »tehnološki višak«. To znači otpuštanje uz nekakvu otpremninu. Nadalje, od njih »očekujemo« da se prekvalificiraju, valjda kako bi mogli raditi neki drugi posao, ali iz ministričine izjave bjelodano je da oni koji se trebaju prekvalificirati ne trebaju u tome očekivati nikakvu pomoć države.

Sve je na njima, tako funkcionira moderna, atomizirana država u kojoj se svaki pojedinac u potpunosti mora brinuti sam za sebe, a država ne služi ničemu. Svi moraju učiti cjeloživotno, a to radi i gospođa Divjak i to i kao ministrica i kao sveučilišna nastavnica. I nastavnici povijesti cjeloživotno uče, uče i na seminarima za nastavnike na kojima se usavršavaju. Sveučilišna profesorica Divjak u svom cjeloživotnom obrazovanju vjerojatno se često i uspješno usavršavala u svojoj struci, matematici, ne i prekvalificirala.

Obrazovni tandem HNS-a poklopio je savjetnik premijera za koordinaciju Ekspertne radne skupine i reforme obrazovanja Radovan Fuchs konstatiravši da je jadna i tragična zemlja gdje nastavnici i profesori postaju tehnološki višak. Kazao je i da nije dobro to što se smanjuje opće obrazovna komponenta građana jer »želimo imati dobre i educirane građane«. A za to STEM nije dovoljan, kolikogod se povjesničari prekvalificirali.

Molimo vas da podrzite nas sajt otvaranjem oglasa ispod i na vrhu